UNESCO PRIRODNA BAŠTINA EUROPSKE UNIJE

INFORMACIJE O LOKALITETU

Država članica: 
Koordinate: N52 43 39 E23 58 52
Godina upisa u članstvo: 1979.
Površina: 1.418,85 km²

FOTOGALERIJA

LOKACIJA

Bjelovjeska šuma

Bjelovjeska šuma (Bialowieza) velik je šumski kompleks smješten na granici između Poljske i Bjelorusije. Nakon dugog zanemarivanja i uništavanja, zahvaljujući zaštiti šuma je preživjela u svome prirodnom stanju do danas. Nacionalni park Bialowieza u Poljskoj 1979. godine upisan je u Popis svjetske kulturne baštine, a proširen 1992. obuhvatio je i Nacionalni park Belovezhskaya Pushcha u Bjelorusiji. Veliko proširenje posjeda 2014. rezultira kompleksom od preko 1400 km² sa zaštitnom zonom od 1667 km². U to je uključen kompleks nizinskih šuma kao karakteristike kopnene eko-regije miješanih šuma Srednje Europe. Područje je iznimno značajno zbog razmjera starih šuma s neometanim predjelima u kojima se odvijaju prirodni procesi. Bogatstvo mrtvoga drva i mirovanje tla rezultira velikom raznolikosti gljiva. Ovo područje štiti bogat svijet divljih životinja od 59 vrsta sisavaca, više od 250 ptica, 13 vrsta vodozemaca, 7 vrsta gmazova i više od 12 000 beskralješnjaka. Kultni simbol je europski bizon gdje otprilike 900 jedinki u cijelom području  čini gotovo 25% ukupne svjetske populacije i više od 30% slobodno živećih životinja. Bjelovjeska šuma čuva raznoliki kompleks zaštićenih šumskih ekosustava kao primjer kopnene eko-regije srednje mješovite šume i niz povezanih nešumskih staništa, uključujući vlažne livade, riječne doline i druga močvarna područja. Područje je to iznimno visoko očuvane prirode i prostranih, rastućih šuma. Veliko i cjelovito šumsko područje podržava kompletnu prehrambenu mrežu te održivu populaciju velikih sisavaca i velikih mesoždera (vuk, ris i vidra). Duga tradicija istraživanja gotovo neremećenoga šumskog ekosustava, ali i brojne publikacije, uključujući opis novih vrsta, također značajno pridonose značenju toga prostora.

Bjelovjeska šuma nezamjenjiva je za očuvanje biološke raznolikosti, osobito zbog svoje veličine, statusa zaštite i značajno netaknute prirode. Ovdje je opisano nekoliko novih vrsta, a mnoge su ugrožene vrste i dalje dobro zastupljene.

IZVORI

https://whc.unesco.org/en/list/33